Što siješ, to ćeš i žeti

Po mom dubokom intuitivnom, i inom, uvjerenju, zlo nije kategorija bića unatoč činjenici što ga Isus oslovljava knezom ovoga svijeta, Zlim ili zavodnikom, kao da se radi o osobnoj dimenziji. Na koncu konca, to je irelevantno za tezu koju razvijam pričajući svoju životnu priču. Ne moramo, naime, znati znanstveno objasniti gravitaciju da bi smo ju osjetili i shvatili kako djeluje na nas.

Kada je poučavao učenike o jedinstvu ljudskoga roda (svi ste braća jednoga Oca), Isus je govorio s duhovnog, a ne znanstvenog aspekta, međitim je suvremena znanost egzaktno dokazala tu postavku na razini energetskoga jedinstva cijeloga univerzuma. Sva stvarnost je, na toj baznoj, energetskoj razini ujedinjena, isprepletena, međuovisna i u stalnoj interakciji. Energija, međutim, nije samo električna, magnetska, nuklearna..., nego je doslovno sve energija: misao, riječ, emocija, stvari oko nas, događaji..., sve nosi svoju  specifičnu frekvenciju koju utiskuje u zajedničku nam stvarnost.

Energija je, kako pokazuje priroda, neuništiva stvarnost koja se mijenja i preoblikuje, ali se nikada ne gubi, zato svi nosimo energije naših predaka kako u zajedničkoj tako i  pojedinačnoj, svijesti. Otuda je nastao nauk o karmi, odnosno posljedicama koje su na nas ostavile generacije naših predaka, kao i jedinstvena svijest čovječanstva od koje nitko ne može biti izuzet, pa ni sam Isus. Napokon, zbog toga se i utjelovio kao čovjek da bi smo zauvijek postali dionici Njegova božanskoga Duha u ljudskoj naravi. 

Kao što su najveći zločinci čovječanstva trajno upisani u ljudsku kolektivnu svijest, tako je u nju trajno upisan i Kristov Duh koji je, stoga, djelatan bez obzira vjerujete li to ili ne, baš kao što je djelatan i duh Hitlera, Staljina...Ne morate vjerovati u elektricitet da bi vas energija ugrijala, ohladila ili ubila, no ukoliko poznajete njene zakone moći ćete se primjereno i pravodobno zaštititi i služiti se njome na vlastito dobro. Analogno tome je i dar bogočovjeka Isusa; dar Duha Svetoga koji je zauvijek postao ljudskom baštinom.

Želimo li se, dakle, zaštititi od zla, nužno je poznavati mu moć i prirodu djelovanja, te iznaći primjerene načine obrane. Kao što svatko zna, ne postoji prekidač za tamu, nego samo prekidač za svjetlo kojeg se laćamo svaki puta kada nam usfali svjetlosti. Zlo ili grijeh je, dakle, nedostatak ljubavi (svjetlosti božanskoga Duha u nama). Sve što činimo iz ljubavi nosi pečat božanskoga Duha i nužno je blagotvorno, dakle pozitivno. Nasuprot toga je sve ono što nosi rušilačku, neblagotvornu, negativnu energiju koja se posreduje na mnogo načina i preko mnogobrojnih kanala: misli, riječi, djela, nakane, motivi, želje...koje onda, povratno, djeluju na svekoliku stvarnost.

Treba li uopće isticati kako su negativne misli, riječi, osjećaji..., zapravo negativna, rušilačka energija, a pozitivne stvaralačka, životvorna? Treba li podcrtavati da djelujemo na sebe i jedni na druge bilo stvaralački, bilo rušilački? Ako ste, dakle, dugotrajno u okruženju jakih negativnih energija, svakako ćete se razboljeti na bilo koji način, a možda čak i umrijeti. Ne zaboravite, uz to, na neuništivost energije i računajte s duhovnim i energetskim nasljeđem sviđalo vam se to ili ne. Možete to nazivati karmom, darmom, dugom predaka ili kako god, ali shvatite ozbiljno energetsko i duhovno jedinstvo svega stvorenja, a napose predaka. Baštinimo, naime, njihove blagoslove, ali i njihova prokletstva, pa starozavjetni pisac, uistinu, zna o čemu govori kada kaže: Očevi jedoše kiselo grožđe, a djeci zubi trnu. Život, naime, svestrano potvrđuje ove riječi.