Abeceda ljubavi

Na spomen ljubavi, obično pomislimo na trenutke kad smo se osjećali voljenima, potrebnima ili vrijednima u očima drugoga. Kada nam je, zbog toga, bilo toplo oko srca. Mnogo rjeđe tragamo za trenucima kada se netko zbog nas tako osjećao i da li se ikada itko osjećao. Jedno i drugo, međutim, ukazuje na sklonost da ljubav tražimo izvan nas čekajući potvrdu vlastite vrijednosti. Što više očiglednih dokaza, to više osjećaja zadovoljstva.

Kada bi smo znali što ljubav uistinu jest, ne bi smo imali potrebu iskati ju od drugoga. Budući je sve po Njoj stvoreno, bili toga svjesni ili ne, očitovanje smo Njene svestvaralačke moći koja Jest u svemu što jest. Pa, ma kako naoko djelovalo proturječno, čežnja za ljubavlju zapravo odaje da ju ne osjećamo kao svoju iskonsku bit. Barem ne u dovoljnoj mjeri. U protivnom, zar bi smo toliko važnosti pridavali tome tko nas, i koliko, voli, a tko ne, tim više što se tu obično radi o potrebi ega za razmjenom dobara.

Iz perspektive ega, ljubav je roba za razmjenu kao i svaka druga utrživa roba. Njome se trguje, plaća,  manipulira, uspostavlja moć i potvrđuje vrijednost u tuđim i vlastitim očima. Sve ono što je egu potrebno da bi ostao to što jest: puka samoživost. Mnogi se neće složiti s tako radikalnim stavom i imaju pravo na svoje mišljenje, no to ni malo ne utječe na činjenicu da je ego-ljubav zapravo prikriveno samoljublje. U temelju svakog ego-odnosa, naime, stoji osobni interes, pa makar ga pogrešno smatrali ljubavlju. Čim takva ljubav prestane zadovoljavati njegove prohtjeve, ego joj uručuje otkaz. 

Ljubav, naprotiv, ne gleda što će primiti za uloženi trud. Budući je po naravi sebedarje, davanjem se potvrđuje i raste. Zbog toga su anđeli tako spremni dijeliti ju s nama ne tražeći ništa za uzvrat. Kada naučimo tako poimati ljubav, prestat će potreba za njenim neuvjerljivim ego-inačicama. Na sadašnjoj razini ljudske svijesti, mudro je potražiti savjet i pomoć anđela. U protivnom, bit će potrebno sve više i više samozavaravanja za isti osjećaj vrijednosti.