Psalam 91 - jer anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju

Ti, što prebivaš pod zaštitom Višnjega,

što počivaš u sjeni Svemogućega,

reci Jahvi: Zaklone moj! Utvrdo moja!

Bože moj u koga se uzdam!

Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,

od kuge pogubne. Svojim ćete krilima zaštititi

 i pod njegova ćeš se krila skloniti.

Vjernost je njegova štit i obrana.

Nećeš se bojati strašila noćnoga

ni strelice što leti danju, ni kuge što se

šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne.

Pa, nek padaju tisuće kraj tebe,

deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći!

Tek što okom pogledaš već ćeš vidjeti plaću grešnika.

Jer Jahve je zaklon tvoj,

Višnjega odabra sebi za okrilje.

Neće te snaći nesreća,

nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

Jer anđelima svojim zapovijedi

da te čuvaju na svim putima tvojim.

Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.

Izbavit ću ga jer me ljubi,

zakrilit ga jer poznaje ime moje.

Zazvat će me, a ja ću ga uslišit,

s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti.

Nasitit ću ga danima mnogim

pokazat mu spasenje svoje.

Koliko se sami bojimo "strašila noćnoga" pokazuje najbolje naše nezadovoljstvo sobom, svojim životom, događajima, okolnostima, situacijama... Sve to lako postaje našim 'strašilima' ukoliko ne odaberemo Višnjega sebi za okrilje, kako sugerira ovaj lijepi psalam. Učiniti to znači osloniti se na božansku moć u sebi koja jest u svemu što jest. Koja nije od Boga odvojena. Ta moć, koja jest stvaralaštvo Ljubavi, po nama se očituje na način ljudske biti, u kamenu na način kamena, u cvijetu na način cvijeta....

Život je božansko otajstvo, a strah najmanje što doliči njegovoj beskrajnoj dragocjenosti.