Obukavši ljudsko odijelo, stavivši naočale i još k tome, lulu, nije li majmun postao više čovjekom, a manje majmunom? S obzirom na to kako isključivi evolucionisti poimaju život, mogli bi smo odgovoriti potvrdno. "Izgledam poput čovjeka, dakle sam čovjek".
Usredotočeni samo na pojavnost ne vide razliku između "tijela i odijela", forme i supstancije. Ukoliko čovjeka smatramo bićem koje nosi odjeću, puši i zabavlja se, onda ovaj majmun nije manje čovjekom od samoga čovjeka. Čak bi i njegova genetska struktura to potvrdila, pa ipak, svi znamo da nije tako te da, uz sav nepojmljivi trud koji ulažu, fanatici evolucionizma nikada neće otkriti "gen za svijest" kao što su to pokušali s "genom za boga" okrivljujući ga za primitivnu ljudsku sklonost religiji i općenito duhovnosti.
Na koncu konca, zašto bi taj nazadni gen ustrajao u ljudskom genomu ukoliko prirodna selekcija odabire progresivne, a ne regresivne odlike? Cum grano salis, jasno je kako završava slijepac koji dopušta slijepcu da mu bude vodičem i učiteljem. Tko ima uši da čuje, neka čuje!
Nema komentara:
Objavi komentar
Budi i ti dio ove anđeoske priče, pridruži se svojim komentarom