srijeda, 22. veljače 2012.

Anđeoski tarot (Tko su, zapravo, anđeli?)

Nikada se u povijesti čovječanstva nije toliko govorilo o anđelima kao što se govori u današnje vrijeme. Postoje bezbrojne knjige o anđelima, napisi u različitim medijima, emisije, pa čak i tkz-e anđeoske radionice. Anđeoske poruke, anđeoske kartice, anđeoski tarot, anđeoska energija.... Prava poplava različitog predstavljanja i poimanja anđela u kojoj se teško snaći. Samo od sebe se nameće pitanje: gdje su se do sada skrivali toliki anđeli i toliki angeolozi, a da je tome tako svjedoče i sve brojnije knjige koje su tobože diktirali sami anđeli.

Odrasla sam uz molitvu "anđelu čuvaru" i nikada ju nisam prestala moliti; vjerujem u anđeosku pomoć i zaštitu, pa ipak to nije razlog da nekritički prihvaćam sve što se izgovori ili učini, na tu temu. U prvom redu neprihvatljivo mi je poimanje anđela kao bića koja su daleko uzvišenija od nas, s jedne strane, dok  se istovremeno njihov smisao svodi na pomoć i služenje nama (nižim bićima). Zar anđeli nisu barem toliko vrijedni kao i mi koji smo stvoreni zbog nas samih i imamo smisao u vlastitoj biti bez obzira pomažemo li drugim bićima ili ne. Takav stav mi je, u najmanju ruku, smiješan.

Kako bilo, poprilično sumnjam da postoje bića koja se muvaju okolo čekajući da ih tkogod pozove u pomoć, a najmanje da se na to svodi smisao njihova života. Takve romantičarske predodžbe ne mogu nikome naštetiti, ali ni pomoći. Vjerujem da anđeli nemaju nikakvu zadaću u vezi nas, ni kao čuvari, ni kao zaštitnici, u takvom pojednostavljenom poimanju. Kako su sva bića očitovanje istoga Duha Života, anđeli čuvari su zapravo dio našega duha. Onaj dio kojega nismo svjesni i čiju moć, stoga, ne poznajemo u svakodnevnom iskustvu. Time, dakako, ne umanjujem njihovu stvarnost. Štoviše, samo u tom kontekstu kategorija anđela čuvara dobiva svoj puni smisao.

Napokon, ne bi smo li držali pomalo nedoličnim kada bi životinje vjerovale kako se smisao ljudskoga života sastoji u tome da budu njihovim čuvarima iako nismo na pretjerano višoj razini svijesti od njih, za razliku od anđela koji to jesu u odnosu na nas? Može se iz puke lažne skromnosti odgovoriti niječno, no time nikoga ne možemo zavarati, ponajmanje sebe.

Anđeli postoje, da, ali nikako kao bića sa zadaćom čuvara ljudi kako ih doživljava naše urođeno sebeljublje.     
Ne bih se začudila kad bi upravo to bio razlog zašto nisu prisutniji u našemu životu.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------
P.S. 
Dok ovo pišem, kojeg li sinhroniciteta, na TV-u upravo idu detaljne instrukcije gledateljima kako anđelima pisati pisma sa svim uputama za ostvarenje želje (uključujući i datum narudžbe). Pri tome se, dakako, ne govori o tome tko čovjek uistinu jest, jer čini se kako svi bolje poznajemo anđeosku, nego vlastitu bit. S ljudima je, na žalost, oduvijek tako. Nemamo pojma tko smo mi sami, ali zato znamo sve o anđelima, demonima, duhovima, svjetlosnim bićima.... Čak i kada u sebi otkrijemo ponešto što do tada nismo znali, brzo to stavljamo u službu ega i tako se ponovno  vraćamo na istu poziciju nemoći. Ni uz najbolju volju ne mogu zamisliti duhovnog učitelja s kartama u rukama bez obzira na veličinu intuitivnosti koja može biti veća ili manja, ali u službi ega, ona nikada nije duhovna.

Nema komentara:

Objavi komentar

Budi i ti dio ove anđeoske priče, pridruži se svojim komentarom