Snaga molitve

Kao netko tko je odrastao u tradicionalno kršćanskoj obitelji, dugo vremena nisam razumijevala koncept i smisao molitve, kako zajedničke, tako i osobne. Naime, kada bi smo, primjerice, u crkvi, ili obitelji, nizali "3"očenaša" i "3 zdravo-Marije" namijenjene za toga i toga, nisam osjećala ništa više od ponavljanja "ispraznih riječi". Ravnodušnost i monotonija kojima su izgovarane, samo je pojačavala taj dojam. Nikako nisam shvaćala što bi, zapravo, trebalo značiti "očenaš" za ovoga ili onoga. Kao da Boga podmićujemo sa dva, tri "očenaša" u zamjenu za zdravlje, mir...što god.

Ta nedoumica me uvelike približila spontanoj molitvi srca: molitvi koja ne traži od Boga nešto u zamjenu za nešto drugo. Molitvi u kojoj se zbližava s Bogom u vlastitom duhu otkrivajući tako vlastitu moć, radost, zahvalnost koje spontano izviru kao dar koji je oduvijek tamo. Tek tada su i plodovi molitve bili vidljivi. Ne na način da Bog nešto daruje posredstvom molitve, nego da u sebi otkrivamo nešto za što do tada nismo ni znali da postoji.

Molitva je uistinu moćna sila samo onda ukoliko je odraz istinskog susreta s Bogom u sebi. Puko nabrajanje pobožnih izraza, bez tog susreta, ostat će, kao što Isus reče, samo to: "mnoštvo ispraznog brbljanja".