Nije nam poznato da li se u vrijeme matrijarhata slavio kakav Dan muškaraca, no jedno je sigurno: Dan žena nije se slavio iz prostog razloga jer nije postojao. Nema, naime, nikakve potrebe slaviti nešto uobičajeno, kao izlazak ili zalazak sunca, za razliku od ekvinocija i solsticija koji to nisu. Iz istog razloga imamo dan žena, a ne dan muškaraca. Nekoć nisu imale pravo da se obrazuju poput muškaraca, uskraćivano im je pravo glasa na svim područjima života, ne samo na biralištima. Jedino što im nikada nije bilo uskraćeno jest pokorno služenje muškarcu, bilo to mužu, ocu, bratu, gospodaru...uvijek se našao netko tko je na to polagao pravo samom činjenicom što je nositelj povlaštenog Y-kromosoma.
Tisućljećima bijaše tako, a da nitko, zapravo ne može naći nikakvog drugog razloga za toliko ustrajavanje u patrijarhatu, do li puke činjenice što im je tako moglo biti. Moglo je zahvaljujući jednoj jedinoj prednosti: sirovoj fizičkoj snazi koju se, kako onda, tako ni danas, ne skanjuju upotrijebiti u nedostatku boljih argumenta.Fizičko šamaranje nije jedino šamaranje, niti je snaga šake jedina snaga kojom se služe u umišljenom pravu na posvemašnju dominaciju nad ženom. Svaka uvredljiva riječ, svako prostačko zviždanje, cerekanje, odmjeravanje, dobacivanje....između ostalog, brutalno je korištenje te gole snage koju im priroda zacijelo nije dala zato da bi nekoga porobljavali i zlostavljali, nego zato da bi nekoga štitili i za nekoga se skrbili.
Dakako da, u određenoj mjeri, to i čine, no sve dotle dok se i jedan jedini muškarac ima potrebu dokazivati "muškost" na način koji ponižava i vrijeđa ženu kao ljudsko biće i kao ženu, do tada će ovim svijetom vladati pravo jačega baš kao i u svijetu zvijeri, a dan žena bit će tek podsjećanje na to da živimo u svijetu ustrojenom po mjeri i ukusu muškarca. Svijetu u kojem još uvijek ne prolazimo ravnopravni jedni pored drugih. I ma kako emancipirana i feminizirana, ni jedna žena nikada neće imati potrebu korištenja prostaštva da bi dokazala svoju superiornost, kako to čine muškarci. 'Gle kako prostačim, dakle, pravo sam muško.' Ovakav stav nije ni malo neuobičajen, napose na ovom brdovitom Balkanu gdje nikakve rukavice nisu u stanju prekriti prljavštinu koja se iza njih nazire ispod noktiju.
Svatko od nas zacijelo poznaje barem jednoga Y-a koji se zakraljio nad nekim X-om isključivo zaslugom spolnog kromosoma. I jednako tako poznaje barem nekoliko ljudi koji to, na ovaj ili onaj način, odobravaju i podržavaju. Da stvar bude savršeno ironična, u tome prednjače ŽENE. Na koncu konca, nisu li upravo one odgojile svoje sinove da ustroje svijet takvim kakav jest, sa ženama koje se silom moraju boriti za svoje ljudsko i božansko dostojanstvo jer se, za razliku od muških članova vrste, to pravo ne podrazumijeva automatski. Pa, ako su već sve žene svijeta kumovale takvim muškrcima i takvome svijetu, a jesu, neka se sada potrude da speru tu ljagu sa sebe i svojih sinova. Tada ćemo svi skupa slaviti dan čovjeka suprotnost kojemu nije žena, nego ne-čovjek.
